Iako naizgled nedirnuta divljina, područje sjevernog Velebita, uključujući i Nacionalni park Sjeverni Velebit, u ogromnoj je mjeri oblikovano stoljetnom prisutnošću čovjeka na ovom prostoru. Razvoj infrastrukture na ovom području u prvom su redu određivale potrebe korisnika prostora. Otprilike do 2. svjetskog rata to su uglavnom bili stanovnici Podgorja koji su za potrebe sezonskog stočarenja na planini, uključujući i vršne dijelove radili jednostavne smještajne objekte (pastirske „ljetne stanove“), podizali suhozide i obore za stoku ili obzidavali lokve. Komunikacija se odvijala duž starih pastirskih putova, koji su dijelom bili podzidani. Njihovi ostaci i danas gusto ispresijecaju područje cijelog sjevernog Velebita, te se dijelom koriste kao planinarske staze.
Nakon Drugog svjetskog rata na ovom se području, za potrebe gospodarenja šumom intenzivnije grade šumske prometnice i nastambe za smještaj šumskih radnika. One s vremenom gube na važnosti te ih dijelom preuzimaju pojedina planinarska društva koja ih koriste i održavaju.
U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit realiziran je projekt obnove 10 pastirskih stanova na lokacijama Lubenovac i Alan, a ukupna vrijednost cjelokupnog projekta iznosila je 6.370.330,45 kn.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode putem projekta integracije u EU Natura 2000 financiralo je građevinske radove na obnovi pastirskih stanova u vrijednosti od gotovo 4,4 milijuna kuna, dok je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sa gotovo 2 milijuna kuna financirao opremanje stanova, aktivnosti postavljanja signalizacije, interpretacije, edukacije i promocije.
Obnovom pastirskih stanova na području Parka stvoreni su preduvjeti za boravak ljudi te za uvođenje tradicionalnog stočarstva kao neophodne upravljačke mjere namijenjene očuvanju biološke raznolikosti. Važna komponenta projekta je omogućiti posjetiteljima da se, boravkom na prostoru i u obnovljenim pastirskim stanovima, upoznaju s tradicionalnim načinom života i rada na Velebitu te spoznaju koliko je takav način života bio u potpunom suglasju s prirodom i koliko se zapravo temeljio na principima održivosti.
Objekti služe za smještaj djelatnika Parka (nadzornici, stručna služba), znanstvenika i suradnika, kao i smještaj posjetitelja te provedbu interpretacijskih i edukacijskih programa na temu „Natura vrsta i staništa“ s jedne strane, i tradicionalnog života lokalnog stanovništva s druge strane, s posebnim naglaskom na njihovu međusobnu povezanost, odnosno utjecaj dugotrajnog čovjekova djelovanja na prostor, krajobraz i biološku raznolikost.