Lubenovac
Pastirski stanovi na Lubenovcu smješteni uz sam rub prostrane krške udoline, u podnožju Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi, pravi su izbor za pustolove novog doba. Volite li apsolutni mir i tišinu i želite se okušati se u avanturi ljetovanja u skladu s prirodom, smještaj u Pastirskim stanovima na Lubenovcu će vas oduševiti. Prve kuće udaljene su kilometrima od vas i imat ćete potpuni doživljaj divlje i netaknute prirode.
Pastirski stanovi na Lubenovcu nisu povezani s vodovodom i električnom mrežom, kišnica se skuplja u šterni (cisterni), a struje nema.
Na raspolaganju su vam 4 stana, od kojih su dva namijenjena za smještaj, u jednom stanu nalazi se otvoreno ložište s priborom za pripremanje hrane, dok je u jednom stanu smješten poljski wc i priručni tuš.
U stanove namijenjene za smještaj mogu se smjestiti maksimalno 4 osobe koje spavaju na madracima s posteljinom. U stanu se nalazi stol s klupama koji se preko noći pretvara u ležaj za dvije osobe, dok dvije osobe spavaju na galeriji/tavanu do koje se dolazi drvenim ljestvama. Tu se još nalazi i priručna kuhinja s priborom za jelo i pripremu hrane i mala peć na drva. Stanovi su opremljeni plinskim i petrolejskim svjetiljkama, drvima i sjekirom za drva.
Svi resursi moraju se trošiti racionalno, a opskrbiti se treba prije jer su trgovine prilično udaljene.
Veliki Lubenovac jedno je od najljepših mjesta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nekoć su na Lubenovcu u ljetnim mjesecima obitavali ljudi, zajedno sa svojom stokom, a danas se tamo nalaze ostaci pedesetak ljetnih stanova, suhozida i šterni. Na Lubenovcu je ostala sačuvana i lokva, Lubenovačka ruja, koja je u prošlosti služila za napajanje stoke - ovaca, koza, krava i konja.
Veliki Lubenovac dobro je polazište za planinarske ture do Velikog Kozjaka, jednog od ljepših vrhova sjevernog Velebita.
Do Lubenovca možete doći makadamskom cestom iz pravca Begovače (križanje kod Careve kuće), makadamskom cestom i planinarskom stazom iz pravca Alana ili se spustiti s Premužićeve staze.
Projekt „Uvođenje ispaše na travnjak Lubenovac“
Nacionalni park Sjeverni Velebit odlikuje se veliko raznolikošću staništa koja se dinamično izmjenjuju na malom prostoru.
Osim što ovaj mozaik staništa, a osobito travnjačke vizure, uvelike doprinosi krajobraznoj atraktivnosti prostora, travnjaci su iznimno važni za očuvanje biološke raznolikosti jer se uz njih vežu brojne biljne i životinjske vrste. Mnoge od njih su rijetke ili ugrožene, te vezane isključivo za otvorena staništa.
Travnjaci NP Sjeverni Velebit samo su manjim dijelom prirodni (planinske rudine), a većim su dijelom nastali stoljetnim djelovanjem čovjeka – krčenjem šuma te ispašom i košnjom. Prirodni, primarni travnjaci ograničeni su na planinske vrhove i grebene, kose i padine na kojima se zbog jakog utjecaja vjetra, prije svega bure, zbog dugog ležanja snijega ili čestih lavina nije mogla razviti šumska vegetacija.
Kao i na drugim ruralnim prostorima Hrvatske, i u NP Sjeverni Velebit travnjaci su među najugroženijim staništima Parka zbog prirodnog procesa sukcesije, tj. zaraštavanja travnjaka drvenastim vrstama. Time ne samo da se gube brojne biljne vrste već nestaju staništa brojnih beskralješnjaka (leptiri, pauci i dr.), te važna hranilišta rijetkih ptica grabljivica poput surog orla (Aquila chrysaetos) ili bjelonokte vjetruše (Falco naumanii).
Stoga su zoniranjem napravljenim u sklopu Plana upravljanja travnjaci svrstani u tzv. „zonu aktivne zaštite“ u kojem su predviđene aktivnosti: nadzor područja, znanstvena istraživanja i praćenje stanja (monitoring), košnja, ispaša, tradicionalna zemljoradnja, uklanjanje drvenastih vrsta s travnjaka, obnova stočarskih stanova, postavljanje zaštitnih nadstrešnica i staja za stoku, održavanje lokava, te intervencije u prostor u funkciji poboljšavanja sustava posjećivanja (postavljanje klupa i uređenje vidikovaca, postavljanje edukativnih i interpretacijskih sadržaja...).
Na Lubenovcu je uređena kružna poučna staza pod nazivom „Pastirska staza“, duž koje je postavljeno pet interpretacijskih ploča o prirodnim pojavama ili vrijednostima koje se na pojedinim mjestima mogu uočiti.
Usto, na Lubenovcu je stavljen veći naglasak na interpretaciju održivosti tradicionalnog načina života (život lišen modernih tehnoloških dosega temeljenih na fosilnim gorivima i električnoj energiji), te posjetitelji mogu iskusiti doživljaj noći bez ikakvog vanjskog izvora svjetla, sličan onom kojeg su imali pastiri koji su ljeta provodili na Lubenovcu.
